Sunday, 4 December 2016

Grof Sen Žermen - nepoznati i nevidljivi filosof


Nebo i zemlja bili su jedna cjelina, to mitološki znamo, ali i bez toga. Duboko katkad osjećamo. Vidljiv i nevidljiv svijet su nam prožeti, a smrt nije smatrala se krajem nego prelazom u novi oblik postojanja. Vrata. Vremenom i bića su se okretala spoljnim više privučena iluzorno primamljivim. To jedinstvo svjetova je, bar prividno, razbijeno, čovjek osuđen da ,,živi” je vidljivim samo. Da li?

No, imaju, ipak, i nevidljivi ljudi, tada nisu ljudi. Nisu ludi. Više mističan je Grof Besmrtni Saint Germain (Louis Claude de Saint Martin), od sebe nazvan i „Nepoznatim Filosofom", imenom pod kojim objavljuje svoje radove. Rođen je u gradiću Amboisu, u francuskoj pokrajini Touraine, i u plemićkoj porodici. Ovo je priča 18. vijeka. Al’ viđan i prije je Besmrtni Grof, kroz različite vijekove na različitim i mjestima, a najčešće baš po carskim dvorovima. Grof nadaren za jezike poput: francuskog, njemačkog, engleskog i holandskog, ruskog, čak kineskog, i persijskog, hindu, sve po pričama. Jest’, stoji da priče nisu naučne ni akademske, bajkovite jesu malo. Ali, bajkama šta to fali? Vi recite.

Hajd’mo dalje bajkovitim istorijskim nalazima. Ne, ne lažem. Kažu da je bio isto i čudesan muzičar i vrstan slikar, na slikama njegovim je nakit blještav poput pravog. I zlatarski zanat kaže izučio je kod persijskoga šaha. Poznavavši i hemiju otvarao je katkad laboratorije. I liječio, vraćao je katkad mrtve. Kažu, nikad nije jeo sa drugima u prisustvu dok su ovi oko njega prežderavali se često sa obilnim obrocima. Grof je pio samo vodu. Pričao je o njemu i veliki zavodnik tih dvorova Kazanova te, da mu je ovaj rekao da ima 300 godina. Niko nije znao gdje je stekao to ogromno znanje Nevidljivi filosof. I čuveni ruski grof o njemu piše. Mnogi. Neki su uvjereni da je ‚‚nevidljivi filosof" još uvijek živ. U dnevnicima ga spominje često i Marija Antonaeta k’o savjetnika, te se kaje što nije više ga slušala. Teosofsko društvo s Madame Blavatsky objavljuje kako je grof St. Germain jedan od njihovih ‚‚tajnih Majstora”. U slične ličnosti ubrajani su Hrist, Buda, Apolonije (iz Tijane), Francis Bacon, Christian Rosencreutz i drugi. Za posljednjeg mnogi kažu da upravo on i jeste besmrtni Grof. Još se u vezi s Grofom spominju: martinisti, Johan Valentin Andrea (rozenkrojcer), iluminati, i masoni, pored teosofa i antroposofi (Rudolf Joseph Lorenz Steiner ) i druga okultna (tajna) i ezoterična društva. 

‚‚Nepoznati filozof", kažu, osnivač je martinizma. Živio je u dvorcu Chambord u Francuskoj, a u to vrijeme spominju se i Iluminati ili Prosvjetljeni, naziv za tajno društvo tog 18. vijeka, i mnoga druga tajna društva s tradicijom mističnoga. Grofa je zanimala filosofija, a ne pravne nauke kako ga je usmjeravao otac, kažu, u vojsci je upoznao Martineza de Pasqualesa i postao član njegove škole, Portugalca koji je često putovao na Istok i bio poznat kabalist (židovska tajna nauka), posebno zainteresovan i za slobodno zidarstvo te, osniva Slobodnozidarski Red u Parizu, uspostavlja školu ezoterije gdje su se učili duhovni principi i održavao visok etički kodeks. Psihička strana ezoterije je bila naglašena u ovoj školi i većina učenika je bila zaokupljena razvojem okultnih moći. Pasquales napušta poziciju i Saint-Martin preuzima vođstvo u ovoj školi, zatim odlazi u Lyon i osnova poluezoterijski slobodnozidarski obred poznat kao ‚‚Ispravni (ili ispravljeni) obred Saint-Martina," kroz koji hoće obnoviti izvorno Zidarstvo. Neki će reći da se iz ovog pokušaja izrodio Martinizam. Grof je bio potpuno upoznat s elementalnim snagama prirode i okultnim moćima čovjeka, a i kaže tadašnjim učenicima kako je moralni razvoj istinski temelj ezoterije, naglašavajući da su okultne moći bez dobra morala opasna stvar. On govori prijatelju u jednom pismu: ‚‚Neću ti kriti da sam prije hodao ovim spoljnim putem, uprkos tome, cijelo vrijeme osjećao sam tako snažnu sklonost ka intimnom tajnom Putu da me vanjsko nikada nije ni zavelo, ni u mladosti, a sa 23 godine već sam bio iniciran u sve te stvari." 

Grof izdaje prvu knjigu: ,,Greške i istina, Nepoznatog filosofa”, a Slobodni Zidari u Francuskoj i Njemačkoj to djelo vide kao blago sve masonske nauke. Druga knjiga mu je ,,Tabela prirodnih odnosa koji objedinjuju Boga, čovjeka i svemir”. Od filosofskog štiva upoznaće se sa Swedenborgovim i J. Bemeovim djelima.

Gottfried Joseph Gabriel Findel, masonski pisac i izdavač, izjavio je kako mu je St.Martin dao ‚‚ključ za drevne alegorije i mistične bajke, izvore svih religijskih i političkih institucija te, model zakona koji bi trebao upravljati kosmosom kao i individuom, i bez kojih nijedna stvarna nauka ne može postojati." Ova knjiga je napadnuta od Voltera i drugih, ali je Saint-Martinu donijela mnoge nove pristalice, koji ga pozdravljahu kao još jednog od apostola duhovnih istina.

U svojoj drugoj knjizi, koju piše na putu za Italiju, Grof je dao sjajnu sliku ljudske uzvišenosti te, pokazao kako je sva svrha evolucijskog dovesti čovjeka do ostvarenja mu božanske prirode. Negdje se spominju Saint-Martin i Saint Germain kao različite osobe. Martin odlazi u Englesku kako bi upoznao sljedbenike mistične hrišćanske škole Jane Ward Leade-a, za čija je mistična djela postao zainteresovan. U Londonu se povezuje s Rusima članovima Cagliostrove ‚‚Sjeverne škole". S Princom Galatzinom će ići u Strasbourg da proučava Swedenborgova djela i tad piše spis‚‚Novi čovjek" (Nouvel Homme), zatim rad ‚‚Ecce Homo", u kojem govori o obnovi kroz katarzu. 

U Strasbourgu se upoznaje s djelima Jacoba Böhmea i od tog trenutka govori o sebi kao o skromnom učeniku ovog velikog njemačkog mistika. Protjeran je iz Pariza s aristokratama i vratio se u rodni grad Amboise, povlačeći se ispred surovog materijalizma Enciklopedista.

Baveći se brojevima kaže: Oni su jedini čulni izraz različitih osobina bića, koji svi proizlaze iz jedne Suštine. Za broj sedam kaže da je vladajući broj manifestovanog svemira, te da ‚‚množenjem ovoga broja pronalazimo njegove plodove." Jedna od posljednjih mu izjava je izraz žaljenja što mora umrijeti ostavljajući misteriju brojeva neriješenom. Kada je imao 55 godina, Inkvizicija zvanično osuđuje jednu od njegovih knjiga. Pred smrt objavljuje ,,Duhovnu službu čovjeka” i kaže u predgovoru: ‚‚Predanost za spokoj cijelog čovječanstva upravlja sa mnom, preplavljuje me ... ne mogu tome oduprijeti se,  i mori me neprestano ... Kako mogu navesti čovjeka da me sluša? - uzdahnu - Principi su sve što mogu da ponudim. Nadahnuću ih sa uzvišenom željom obnavljanja njihovog zajedništva s Univerzalnim Jedinstvom. Ali oni su spremni na borbu protiv tog Jedinstva i čini se kao da žele izbrisati njegovo postojanje!" kaže Grof Nevidljivi.

On predviđa da nije tako daleko vrijeme kad će ljudi Evrope žudno tragati za stvarima koje su ranije tretirali samo sa prezirom. Najavio da će duhovno znanje Istoka doći na Zapad, ali ni duhovno bogatstvo Istoka neće dati spokoj koji su tražili ljudi, jer samo radikalan razvoj naše intimne Suštine može nas dovesti u duhovnost. Cijenio je antičko Djelo.

Kosmos manifestovan je kao svjetlost - tama, uzrok - posljedica. Patnje, kaže, ne smatrajmo nesrećama, smatrajmo ih blagoslovom. Ako priznam da ne može dogoditi se ništa osim onog što su nam dugovi, vidjećemo da umjesto žaljenja, trebamo biti zahvalni. Savjetuje ljude samo da pažljivo posmatraju prirodu svoju, oblike patnji, onu koja ima Ključ. I hodati unazad treba po liniji tog prestupa, kako bi se došlo do principa. Čovjekova prva dužnost je da prestane žaliti se, sljedeća dužnost da krene ravno naprijed i bez okretanja lijevo-desno, jer će nas to baciti nazad do onog života od kojeg nas je prestup (ili greška) odvojio. Kaže, gledati unutar sebe u potrazi za Bogom, jer ‚‚čovjek je jedini istinski svjedok i znak kroz koji se Vrhovni izvor može upoznati." Čovjek treba da traži dubine sopstvenog bića i potvrdi plemenitost svoje suštine kao Božanske, i nema ničega drugog na svijetu ovom kroz šta može se to isto učiniti neposredno.

Čovjek pati. Upravo jer se poistovjetio sa spojašnjim svemirom. I kad bi čovjek samo za tren ispravnije gledao ove stvari, poznao bi dostojanstvo svog bića i svoju nadmoć nad spoljašnjim poretkom. Za razliku od samo niže prirode čovjek može usmjeravati te prirodne zakonitosti. Niže Misterije se bave zakonima fizičkog svemira, ali više Misterije čovjekovim stvarnim bićem i njegovim odnosom s Božanskim. Namjera je misterija da probude saosjećaj i pokažu čovjeku svu odgovornost prema nižim carstvima. Grof je, vidimo, bio poklonik doktrine srca i zamišlja kosmos kao da leži na krevetu boli, a sve zahvaljujući ljudskoj nehumanosti. Vidio je zemlju k’o zvijer što pati i koja čovjeka moli za lijek rane da zacijeli. Kosmos ne bi proveo dane u agoniji da ti osta na prijestolu slave na kojem si sjedio! ... na tebi je da ponovno vratiš taj život, poručuje Grof. Čovjek ima trostruk zadatak:

1. obnoviti sebe,
2. potom prirodu, i
3. uzdići se i postati opet upravnik Vječnosti.

Obnova čovjeka počinje zadobijenom boli. Izgubimo li ruku il’ nogu i dalje mi osjećamo bol u ovim predijelima. Kultivacija je Volje Duha. Ostanite na centralnoj vatri, kao i dijete u utrobi Majke. Kad čovjek počne obnavljati sebe postaje svjestan brige ka cijeloj prirodi. Ne može čovjek stvoriti misao, riječ il’ čin što nije zapisan na u vječnom (ogledalu da li) na kojem je ovo sve utisnuto, sa kojeg nikad ništa nije obrisano. Fizičko svako djelovanje ima taj Vječni učinak, doveden do same Duše. Kakva je snaga onda u ljudskom govoru!? Ulazeći u štetne ili nepotrebne govore čovjek rasipa svoje Duševne snage. Ali, kad se probijemo do samih osnova našega bića, vidimo da se našom riječju možemo čak ujediniti s neopisivim Izvorom Istine; ali i pogrešnom upotrebom, ujediniti se možemo s groznim ponorom laži i neistine. Kroz malo od ovih pravila Grof daje i neka osnovna pravila za govor.

Treba ljudsko poštovati da mu se ništa nedostojno ne bi trebalo predstaviti. Pristupimo slušaocu pružajući mu intelektualni poklon kroz naše riječi. Mi težimo za donijeti Svjetlost i vrlinu poboljšati onih s kojim i pričamo. Razgovore mi trebamo usmjeriti tek duhovnim istinama, i širiti naše riječi umjereno, različito, iznad svega, zapamtiti da je ‚‚govor, ili Riječ Svjetlost od Beskraja, koja treba konstantno da povećava se." Kontrola je govora taj jedan od osnovnih zahtijeva duhovnog života i kako naš govor postaje namjeran, i navođen, kontrolisan od strane unutrašnjeg i Božanskog, odvija se alhemija, strast ide u saosjećaj, pohota u ljubav, mržnja ide u simpatiju. Grof nam nudi jednostavne standarde života koji će, ako se vjerno slijede, donijeti obnovu dostojanstva ljudskog koje izgubismo.

Kažu i da ga je Luj XV angažovao za posredovanje u zaključivanju mira između Austrije i Pruske. Boravio je i u Londonu, hapšen kao Jakobinac, ubrzo pušten ili je, kako to već ide, prošao kroz same zidine. U Rusiji učestvuje u svrgavanju s prijestola Petra III i dovođenja na vlast Katarine Velike. Bio je Grof i u Italiji, tamo osniva fabriku koja od lana pravi svilenu tkaninu. Na dvorovima njemačkih plemića često boravi, a Fridrihu Velikom nudi ,,nešto” što bi tadašnju Prusku dovelo na čelo industrijske revolucije, ali ovaj iz nama neopoznatih razloga odbija. Njemački fizičar i astronom koji istražuje magnetizam među živim bićima, Franc Mesmer, biva Grofu zahvalan za prva i inicirajuća objašnjenja o postojanju i funkcionisanju podsvijesti, te upravo njuega smatra začetnikom psihologije i psihijatrije. Ani Besant, teosofkinja 19. i 20. vijeka ga je poznavala. Takođe je ostalo je zabilježeno kako je predvidio lokomotivu i parobrod, pričao je takođe o svom letu u svemir sa svim tačnim položajima planeta i mjesečeve orbite. Imao je raznovrsne majstorske vještine, kao kipar, kompozitor i slično. Ima podataka i da učestvuje u radu više ,,Masonskih Loža". Njega prva zvanična smrt bila je 1784. godine u Nemačkoj, i sve do smrti ostaje mladolik. Međutim, Grof Sen Žermen se opet pojavljuje, i to naredne na kongresu Masona u Parizu. Nešto manje od 100 godina poslije prisutan je i na kongresu Masonske Lože u Milanu. Za dalje mu se gubi trag no, vjeruje se da je i danas među nama. Jednom je rekao svom slugi Rodžeru da je star preko 3000 godina i ovom se zamantalo u glavi.

Bilo je i to da su Dekarta i Lajbnica htjeli optužiti da su upravo oni ti tajanstveni i nevjerni ‚‚nevidljivi filosofi", a oni su se odbranili samo kratko konstatujući da su oni, eto, vidite, vidljivi.

Ciceron kaže Pitagora je prvi sebe filosofom zvao, poredeći se s onima koji na Olimpijske igre dolazi samo gledati, za razliku od takmičara koji teže za slavom i kladioničara koji teže za dobitkom. Mnogoznalaštvo je prvo i preduslov zatim nešto nedovoljno, čak suvišno, ide se dalje. Mudrost je Ljubav, spoj sa Sobom u Vječnosti, spoznaja onog što upravlja svim stvarima, Duhovna moć za sve kroz sve. I ne može se to vidjeti sa očima, nevidljiva je harmonija od vidljive jača. Ovu Duhovnu moć i isto nevidljivu harmoniju Heraklit će nazvati Logos. Priroda je vidljivi Duh, a Duh nevidljiva priroda, kaže i Šeling, tuče po Hegelu. Po Platonu postoji nevidljiv svijet Ideja paralelan sa vidljivim svijetom sjenki. Sa Pećinom.

Po sopstvenom priznanju Grof je poznavao i Pontija Pilata lično, živio u njegovo vrijeme, ali ne spominje i neke druge Ličnosti te nama ,,poznate” istorije. I Gete je govorio o Grofu Sen Žermenu. 

Letindor (www.letindor.blogspot.com)

No comments:

Post a Comment